Propovijed biskupa Đure Varge

Mi nismo od onih koji uzmiču! (Propovijed biskupa Đure Varge povodom Dana reformacije)

Biblijska čitanja

Poslanica Hebrejima 10,35–39

Ne gubite dakle svoga pouzdanja, kojemu pripada velika nagrada.

Postojanost vam je doista potrebna kako biste, izvršivši volju Božju, zadobili obećanje.

„Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti.

A pravednik će moj od vjere živjeti; ako li uzmakne, neće se svidjeti duši mojoj.”

A mi nismo od onih koji uzmiču na propast, nego od onih koji vjeruju na spasenje duše.

Djela apostolska 27,33–44

Dok se danilo, Pavao je sve poticao da uzmu hrane. Govorio je: „Danas je već četrnaesti dan kako u iščekivanju ostajete bez jela, ništa ne okusivši.

Zato vas molim: uzmite hrane jer je to potrebno za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neće propasti.”

Rekavši to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi ga i stade jesti.

Tada se svi ohrabriše te i oni uzeše hrane.

A bilo nas je na lađi ukupno dvjesto sedamdeset i šest duša.

Kad su se nasitili, stadoše olakšavati lađu bacajući žito u more.

Kad je svanuo dan, nisu prepoznali kopno, ali su opazili neki zaljev s ravnom obalom pa odlučiše, ako bude moguće, ondje nasukati lađu.

Odriješiše sidra i ostaviše ih u moru, istodobno popustiše užad kormila te, razapevši prednje jedro prema vjetru, krenuše prema obali.

No naišavši na plićak, nasukaše lađu. Pramac se zabio i ostao nepomičan, a krma se počela raspadati pod silinom valova.

Vojnici tada odlučiše pobiti zatvorenike da koji ne bi otplivao i pobjegao.

Ali satnik, želeći spasiti Pavla, spriječi njihovu namjeru i zapovjedi da najprije oni koji znaju plivati skoče u more i iziđu na kopno,

a ostali neka se spase, jedni na daskama, drugi na dijelovima lađe.

Tako se dogodilo da su svi živi i zdravi stigli na kopno.

Propovijed povodom Dana reformacije

Ljubljena zajednico, draga braćo i sestre!

Biblijski tekstovi koje smo pročitali govore nam o vrlo teškim okolnostima. Na moru se 276 ljudi punih četrnaest dana nesigurno nosi s valovima. Njihovo izbavljenje i preživljavanje dugo su bili neizvjesni.

Autor Poslanice Hebrejima u teškim okolnostima apostolskoga doba zapisuje ove riječi kao ohrabrenje. U apostolsko vrijeme kršćanska je zajednica proživljavala godine progonstva i patnje. Bilo je teško ustrajati uz Isusa i ostati vjeran svojoj vjeri.

Danas se prisjećamo blagdana Reformacije, ali i razdoblje reformacije bilo je ispunjeno neizvjesnošću i teškim krizama. Vodile su se vjerske i teološke rasprave, izbijali su vjerski ratovi, a nerijetko su i sami reformatori postajali žrtvama ratova i ginuli u bitkama.

Danas se prisjećamo hrabrih reformatora koji su i u teškim okolnostima odlučno stajali uz biblijske istine i biblijski nauk.

Na Carskom saboru u Wormsu 1521. godine Martina Luthera, poznatoga reformatora, pokušali su nagovoriti da se odrekne svojega učenja. No on je hrabro odgovorio:

„Ako me ne uvjere svjedočanstvima Svetoga pisma ili jasnim razlozima, ništa od svojega učenja ne mogu i ne želim opozvati jer je moja savjest vezana Božjom riječju. Ovdje stojim, drukčije ne mogu. Neka mi Bog pomogne! Amen.”

I u našim životima često postoje neizvjesnosti i teške okolnosti. I danas je teško ostati vjeran biblijskim istinama i učenju.

Mnogi ljudi dolaze do toga da odustaju od borbe vjere, postaju tihi izdajice, sklapaju kompromise sa svijetom i njegovim pomodnim trendovima te možda biraju ugodniju šutnju.

Međutim, i današnji svijet očekuje hrabre ispovjedatelje vjere, vjerodostojne svjedoke i ljude koji će odlučno stajati uz biblijske istine.

Pročitani biblijski tekstovi ohrabruju nas i pomažu nam da ne budemo ljudi koji uzmiču.

Reformacija je bila i ponovno otkrivanje biblijskih istina i nauka, povratak izvornome izvoru i ponovno okretanje Bogu.

Ne spuštajmo jedra svoje vjere

Autor Poslanice Hebrejima piše o ustrajnosti i potiče vjernike apostolskoga doba: Ne uzmičite!

Pritom se možemo poslužiti slikom iz pomorskoga života. Ne uzmicati znači ne spuštati jedra, ne povlačiti ih i ne dopustiti da ostanu spuštena.

Bez jedara brod će stati, neće moći nastaviti putovanje, a možda će ga zahvatiti oluja pa će se samo bespomoćno ljuljati na valovima.

U tadašnjoj plovidbi dobra su jedra bila od velike važnosti. Ako ih je bilo dovoljno, ako su bila kvalitetna i dobro razapeta, brod je mogao brzo napredovati i prije stići na odredište.

Pročitali smo i biblijski izvještaj o plovidbi. Jedra broda bila su bijela, hvatala su snagu vjetra i tako pružala pomoć i pokretačku snagu.

Bijele stranice Biblije ispunjene su Božjom riječju. Neka nam ta biblijska riječ bude pomoć, neka nam daje snagu i ohrabrenje.

Čitajući sadržaj Biblije, otkrivamo biblijski nauk. Neka nas taj nauk duhovno jača i ohrabruje da stojimo uz istine svoje vjere kako bismo mogli napredovati prema cilju.

Reformacija je ponovno prepoznala temeljnu istinu vjere:

Samo Sveto pismo – Sola Scriptura!

Snaga Duha Svetoga vodi Crkvu naprijed

U pomorskome životu glavnu pomoć u kretanju broda pružao je vjetar.

U Bibliji vjetar vrlo često upućuje na prisutnost Duha Svetoga.

U Starome zavjetu Duh Sveti Božji je dar. Dar Duha primali su pojedini izabrani proroci, poput Ilije i Elizeja.

Od događaja Pedesetnice svatko može primiti dar Duha Svetoga. To je Božji dar čovječanstvu, snaga koju primamo od Boga.

Dar je nešto što možemo samo primiti.

Važnost snage Duha Svetoga bila je prepoznata već u apostolsko doba. Šimun vračar pokušao je novcem kupiti i steći tu snagu (Dj 8), ali njegov pokušaj nije uspio i završio je neuspjehom.

U biblijskome izvještaju snaga vjetra nosila je brod naprijed i pridonijela njegovu izbavljenju.

Snaga Duha Svetoga već gotovo dvije tisuće godina vodi naprijed i život kršćanske Crkve.

Kršćanstvo se mnogo puta našlo usred oluja, u bezizlaznim i teškim okolnostima, ali upravo su snaga i djelovanje Duha Svetoga omogućili izbavljenje, nastavak puta i opstanak.

Dar Duha i danas je pomoć čovjeku kako bi mogao ostati vjeran svojoj vjeri, obitelji, zajednici i Crkvi.

Duh Sveti može osnažiti čovjeka da ostane pošten i čestit u svijetu ispunjenom prijevarama, da hrabro svjedoči riječima i djelima.

Pomaže nam da u svakom trenutku prihvatimo i zastupamo Isusov nauk te da se ni u teškim okolnostima, patnji, bolesti i krizama ne odreknemo svoje vjere.

Nastavimo napredovati i s vjerom ići prema cilju!

Bog daje snagu i u naizgled bezizlaznim okolnostima

Iz naizgled beznadne situacije, nakon četrnaest dana borbe s valovima, putnicima na brodu ipak se otvara mogućnost izbavljenja.

Apostol Pavao nakon četrnaest dana bez hrane ustaje i ohrabruje brodsku posadu: Jedite, okrijepite se!

Apostol zna i predviđa da će im još trebati tjelesna snaga.

Morat će plivati, boriti se s morskim strujama i naposljetku stići do obale.

I sami znamo da, kada obavljamo teže tjelesne poslove, trebamo jesti hranjiviju hranu kako bismo imali dovoljno tjelesne snage.

Međutim, naš biblijski izvještaj govori i o duhovnoj snazi.

Apostol simboličnom gestom lomi kruh, kao što to činimo u obredu Večere Gospodnje.

Time ih i duhovno jača te ih potiče da se nadaju kako će nakon četrnaest dana ipak biti spašeni.

Duhovna hrana također je važna.

I danas ćemo lomiti kruh i uzimati vino Večere Gospodnje kako bismo na vidljiv i simboličan način prikazali da je Isus Krist s nama i da nam pruža duhovnu pomoć.

Kada ljudska snaga prestane, ostaje pouzdanje u Boga

Prema biblijskome izvještaju, mornari se sada potpuno oslanjaju na Boga i u njega polažu svoje pouzdanje.

Oslobađaju se sidara koja su im možda još mogla poslužiti kao pomoć. Više ne upravljaju brodom na dotadašnji način, ali znaju da ih vodi Netko veći i snažniji od njih.

Sidro je također simbol nade.

Nalazimo ga, primjerice, i na tiskanome izdanju Hercegszöllőških kanona, a bilo je i dio tiskarskoga znaka tiskare Gála Huszára i Davida.

Ljudska je snaga često nedostatna pred silama prirode, ali Bog može pobijediti i sile prirode te tako čovjeku pružiti pomoć i izbavljenje.

Biblijski izvještaj opisuje veliku oluju kroz koju mornari moraju proći.

I Evanđelja opisuju jednu oluju kada su se Petar i ostali učenici zajedno s Isusom našli usred nevremena na Galilejskome jezeru.

Isus je tada utišao oluju, vjetar je prestao puhati i valovi su se smirili.

Petar i njegovi drugovi bili su u lakšoj situaciji nego Pavao i njegovi suputnici.

Putnici na Pavlovu brodu imali su težu zadaću: morali su proći kroz oluju i izdržati je.

To često nije ugodno ni lako, ali uz Božju pomoć moguće je pronaći izbavljenje.

Jedan vjeran čovjek može biti blagoslov mnogima

Biblijski izvještaj opisuje kako su zbog jednoga čovjeka spašeni svi putnici na brodu.

Jedan je čovjek bio zaštita za 276 ljudi.

I samo jedan čovjek može biti od velike važnosti.

Bog često zbog jednoga vjernog čovjeka može sačuvati cijelu obitelj, zajednicu ili crkvenu zajednicu.

Odgovornost je svakoga od nas da budemo „sol zemlje i svjetlost svijeta”!

Amen.

Biskup Đuro Varga (Dan reformacije, 31.10.2026. – Reformatska crkva Kopačevo)

Komentiraj